Građani počistili Bandićev plan

Regionalna iskustva u borbi protiv „investitorskog urbanizma“
Početak jeseni u susednoj Republici Hrvatskoj doneo je konačan pad projekta takozvanog „Zagrebačkog Menhetna“ koji je gurao dugogodišnji gradonačelnik Zagreba Milan Bandić. Konačan je to rezultat duge borbe građana za javni interes koji je već dugo ugrožen naletima investitorskih „projekata“. Aktivisti su, između ostalog, upozoravali da bi izgradnja tog megalomanskog projekta Zagreb doveo u položaj Beograda u slučaju projekta „Beograd na vodi“ ukazujući da je u ova slučaja reč o istom investitoru – „Eagle Hills“ iz Abu Dabija. Konačan poraz ovog projekta došao je nakon što nije usvojen Generalni urbanistički plan (GUP), čija izmena je trebalo da omogući izgradnju planiranih objekata. Tome je prethodila beskompromisna borba velikog broja organizacija civilnog društva i građanskih aktivista, okupljenih oko „Zelene akcije“, Udruženje građana „Siget“, „Zagreb te zove“, te „Pravo na grad“. Zajedničkim akcijama animirali su veliki broj građana i stručnjaka, kojima su se zatim priključili i predstavnici opozicije u zagrebačkoj skupštini, zahvaljujući čemu je stvoren pritisak dovoljno jak da se od plana konačno odustane.
Dugogodišnja borba
Ovaj finalni poraz Bandića i bliskih mu investitora uslovljen je ranijim sitnijim i krupnijim porazima koje je trpeo kako se pritisak inicijativa i aktivista povećavao. Na kraju su ga napustili i koalicioni partneri iz HDZ-a, doduše zbog sopstvenih političkih kalkulacija, ali rezultat je ono što se računa. Bandić se na čelu Grada Zagreba nalazio tokom poslednje dve decenije i tokom tog perioda gotovo da nema kvarta kojem se nije zamerio, odnosno u kojem nije bilo projekata podobnih investitora. Na taj način je protiv sebe okrenuo brojne građane, ali je prolazio relativno nekažnjeno sve dok se oni nisu udružili. Zajednička borba za zajednički, javni interes, dovela je do toga da je solidarnost različitih inicijativa građana pokrenula lančanu reakciju.
Gostujući nedavno u Novom Sadu u Grupi za konceptualnu politiku, Teodor Celakoski iz inicijative „Pravo na grad“ objasnio je hronologiju dešavanja, koja je krenula angažmanom više udruženja iz sfere kulture. Osnovni problem je bio nedostatak javnih prostora, odnosno činjenica da su oni, pod najrazličitijim izgovorima, bili nedostupni za građane i njihove organizacije. Nekoliko organizacija međusobno se povezalo radi rešavanja tog problema, ali je uskoro došlo do saradnje i sa organizacijama koje nisu imale sličnih problema, te je napravljena dugoročna koalicija s ciljem oslobađanja javnih prostora – „Pravo na grad“.
– Ono što se dogodilo je jedna konfiguracija omasovljavanja, konfiguracija brojnih udruga: kulturnih, okolišnih, organizacija mladih i tako dalje, koje su dobile i stručnu podršku od predstavnika različitih struka, a s druge strane i omasovljenost kroz građanske prosvjede i uključivanje puno građana u aktivističke grupe. Znači, dogodila se jedna konstelacija narastajućeg bunta i konfrontacija koja je završila tako da je na koncu specijalna policija uhićivala 150-160 ljudi, što je nezapamćeno u hrvatskoj povijesti – istakao je Celakoski. Napomenuo je i da je ta akcija osnažila niz drugih organizacija kojima je „Pravo na grad“ direktno pomagala u njihovim borbama, poput inicijative „Srđ je naš“ u Dubrovniku, zatim u Splitu, Istri…
Sledeća borba, sada već etabliranih organizacija, bila je zajednički poduhvat sa sindikatima na nacionalnom nivou. Reč je o referendumu protiv izdavanja auto-puteva u koncesiju, čime je proširen nivo borbe za javna dobra i čime se iskoračilo iz lokala. Zajedno sa sindikatima radilo se na animiranju građana i skupljanju potpisa protiv koncesije.
– Tu smo uključili centrale sindikata i sa putarskim sindikatom, koji je matični sindikat u toj firmi koja je javno poduzeće, napravili čvrst savez i skupili potpise za referendum. Imali smo kampanju preračunavanja koliku ćemo vrijednost izgubiti u kategorijama koliko je to bolnica, škola i vrtića… i mi smo došli do toga da smo u 15 dana uspjeli skupiti preko 500.000 potpisa, uspjeli smo napraviti jednu ozbiljnu platformu. Dodaje da je posao civilnog sektora predviđao neutralizaciju argumenata vlasti da je reč o partikularnom interesu sindikata, što je dovelo do pobede.
Politička arena
Međutim, problem je što političari kada izgube puste da se oponenti „izduvaju“, a zatim se najčešće ponovo vraćaju sa istim temama za pet ili sedam godina, kroz drugi oblik.
Zbog toga se došlo na ideju da neophodno ući u sferu politike, ali da to ne mora nužno biti kroz iskorak tih organizacija, već pojedinaca koji smatraju da nije dovoljno samo nešto sprečiti, već da se mora raditi na stvaranju okvira politike koja je drugačija po svim pitanjima. Jer, kako dodaje Celakoski, shvatili su da će se političari iz opozicije uvek svrstati uz građane, ali da će čim dođu na vlast gurati istu ili sličnu priču kao i prethodnici.
– Tu dolazi „Zagreb je naš!“ koji na lokalne izbore izlazi 2017. godine i stvara jednu platformu građana zainteresiranih za utjecaj kroz participativne oblike samoorganiziranja u političkom životu… To je par stotina ljudi koji su inicijalno rekli „mi želimo drugačiji tip politike, onu koja uključuje ljude i koja ne definira stvari samo „odozgo“ iz centrala – rekao je on. Time se, ukazuje dalje, htelo pokazati da je moguća emancipatorska politika koja će omogućiti građanima da, u skladu sa svojim potrebama i mogućnostima, učestvuju više ili manje bez da su obavezni da budu deo neke stranačke infrastrukture koja bi im određivala šta i kako treba raditi, koliko će se uključiti…
– Mi hoćemo reaktuelizirati tu moć građana koji su se pokazali kroz prosvjede da hoće i da imaju stav da budu uključeni u nešto što ima stabilan format diskusije i odlučivanja o ključnim političkim pitanjima i preprezentacije kroz stranku – naveo je on.
Nakon izbora održanih u julu, u Sabor Republike Hrvatske ušla je i platforma Možemo! (Nova levica, Radnička fronta, ORAH, Zareb je naš!, Za grad) sa sedam mandata. Tako se višegodišnji aktivizam sa najnižeg nivoa prelio i u najviše zakonodavno telo države, gde će njegovi predstavnici moći da direktno učestvuju u donošenju odluka. A za nekoliko meseci dolaze i izbori u Zagrebu, gde će im nova/stara meta biti Bandić u svom, verovatno, poslednjem političkom trzaju.

Beograd, Novi Sad, Zagreb…(na vodi)
Projekat „Grad u gradu“ poznatiji kao „Zagrebački Menhetn“ podrazumevao je da se na 110 hektara zemljišta kraj Save, na prostoru Zagrebačkog velesajma i Hipodroma, izgradi stambeno-poslovni kompleks, sa tornjem, iako je važećim Generalnim urbanističkim planom tu predviđena zona rekreacije. Za razliku od „Beograda na vodi“, radi kojeg je usvojen i leks specijalis, pošto je u pitanju bio državni posao, gradonačelnik Zagreba Milan Bandić je ostavljen da sam rešava probleme na nivou grada. Tu se susreo sa izuzetno organizovanim građanskim otporom kojim je sprečeno usvajanje izmena Generalnog urbanističkog plana. Pokušao je krišom sprovesti javnu raspravu i progurati svoj plan. Onda je, pod pritiskom javnosti prošlo leta ipak organizovao javnu raspravu, očekujući da neće biti mnogo zainteresovanih. Ipak, građani su poslali čak 31.000 primedbi, koje su sve odbačene. Protiv plana je prikupljeno i 15.000 potpisa, a svoj glas su na vreme podigli i arhitekte i urbanisti. Čak 11 od 17 Veća gradskih četvrti u Zagrebu takođe se izjasnilo protiv plana, a dva puta je izostala i saglasnost Ministarstva građevine, pa je Bandić bio primoran da povuče planiranu izmenu GUP-a. Pokušao je kasnije da je ponovo progura, ali u februaru ove godine HDZ, nakon što nisu usvojeni njegovi amandmani, zajedno sa opozicijom odbacuje predlog izmena i dopuna GUP-a. Pre te sednice, na Trgu Bana Jelačića protiv plana je protestovalo oko 20.000 ljudi. Onda je početkom oktobra načelnica Gradskog ureda za ekonomiju Mirka Jozić potvrdila za „Jutarnji list“ da više ne postoje planovi za realizaciju tog projekta jer nije prihvaćen Generalni urbanistički plan (GUP) koji bi to omogućio, nakon čega su udruženja koja su predvodila pomenutu borbu proglasila konačnu pobedu.
Dalibor Stupar