„Kakav je to režim koji se boji svog naroda?“
Izvještaj o najnovijim opstrukcijama mjesne samouprave i agresivnim potezima vlasti protiv sopstvenih građana
Prije nekoliko mjeseci od strane gradonačelnika Novog Sada najavljeno „treniranje strogoće“ partijskih kadrova na izborima za mjesne zajednice (koje je javno izrečeno prilikom nastupa u emisiji jedne od lokalnih novosadskih televizija) izgleda da je počelo. Iz mnogih mjesnih samouprava širom Vojvodine, pa i nekih iz ostalih krajeva Srbije, stižu nam „dojave“ o beskompromisnim i sve žešćim nasrtajima na izborne slobode nestranački organiziranih građana, a pošto smo svjesni činjenice da prvi čovjek Novog Sada nije „makar ko“ u hijerarhiji organizacije koja je na vlasti, to smo i te najave shvatili krajnje ozbiljno. Zajedničko za sve napade koji će nedugo zatim uslijediti je to što ih sprovodi vladajuća stranka koristeći se državnim resursima koji bi trebalo da su u rukama građana, dok su se ovi našli na njenom udaru. Svejedno je da li se radi o građanima koji su organizirani u udruženja ili nastupaju zasebno.
Godinama se, pa čak i decenijama, većina političkih partija sa nipodaštavanjem, ako ne i otvorenim prezirom, odnosi prema institucijama mjesne samouprave. Susretali smo se i ranije sa iskazima kako se „politika ne vodi u mesnim zajednicama“, tako da nas „veliko finale“ ovog stava kome prisustvujemo ovih dana ni malo ne čudi. SNS je do krajnosti dovela i sprovela jednu tendenciju koja dominira političkim miljeom višepartijskog sistema na ovim prostorima: većina političkih stranaka ne računa sa mišljenjem ljudi koje bi ovi mogli da iznose i nezavisno od izbora na svake četiri godine, pošto im, izgleda, do tog mišljenja nije ni stalo s obzirom da su svoje sugrađane već sveli na glasače, a njihovo mišljenje na ono što se izražava zaokruživanjem papirića koji stanu u kutiju. Na osnovu iskustva koje smo stekli proteklih mjeseci, možemo zaključiti da su, pozivajući na bojkot ovih izbora – i to prije saznanja o tome kakvi će biti uslovi na njima – i opozicione stranke pristale da ove izbore poistovijete sa svim drugim izborima. Pa ipak, naš predlog da stranke obećaju da se ubuduće neće mešati u rad mesne samouprave i dalje je otvoren.
Politika ljudi vs. politike stranaka
Nije mali broj tekstova i javnih nastupa u kojima smo pokušali da objasnimo svoj stav o tendenciji bisanja razlike između lokalne i mjesne samouprave, kao i o tome šta bi, po suštini ali i slovu zakona i Ustava ove zemlje, potonja trebalo da predstavlja i do koje mjere je ona nešto potpuno drugačije od institucija i nivoa vlasti – koji počinju već sa lokalnom samoupravom, tj. opštinama. O ovoj ključnoj razlici izvještavamo zainteresiranu javnost i partnere sve vrijeme tokom kog se bavimo problematikom (samo)uprave, a od prošle godine radimo i na pozivanju naših sugrađana da se aktivno uključe u rad svojih mjesnih zajednica – i to tako što bi se kandidovali na predstojećim izborima za njihove savjete kako u gradu, tako i širom pokrajine i Srbije. Očekivani rok za ove izbore u Novom Sadu bio je kraj jula (s obzirom na to da većini savjeta mjesec dana ranije ističe mandat iz 2017. godine), ali je u vladajućoj stranci očigledno nešto „kliknulo“ pa su ih, brže-bolje, raspisali već za 13. jun, koristeći se već oprobanom taktikom: objaviti krišom u Službenom listu grada i ne progovarati više ni jednu jedinu riječ o njima.
Ne znamo spada li u domen paranoje ako povežemo svoje aktivnosti sa ovim preuranjenim zakazivanjem izbora, ali nam nema druge nego da nastavimo sa opisom stanja u proteklih mjesec dana, sve i po cijenu neke opakije dijagnoze. Dakle, otkako smo krenuli sa bodrenjem i ohrabrivanjem građana da se uključe u rad svojih mjesnih zajednica, ne prestaju da nam stižu svjedočanstva o tome na koje se sve načine pokušava obesmisliti učešće ljudi na izborima za njihove savjete. S obzirom da, sem javnog govora, ne raspolažemo nekim značajnijim sredstvima da ovome stanemo u kraj, riješili smo da, skupa sa prijateljskim organizacijama, inicijativama i pojedincima, progovorimo o ovom fenomenu pošto smo svi zajedno mišljenja da ništa dobro za ljude ne može da se izrodi iz ovog pomahnitalog i do sada nezabilježenog nasrtaja jedne partijske organizacije na slobode i politička prava građana. U tu svrhu smo u proteklih nekoliko dana učestvovali na dva javna događaja na kojima smo pokušali da upozorimo svoje sugrađane na to šta im se sprema ukoliko ćutke pređu preko ovog otvorenog političkog nasilja.
Dve tribine – jedno pitanje
Prvo smo, na poziv organizacije „Moj Bač – Volim Bač i borim se za svoj grad“ (domaćin i govornik Zdravko Vulin) učestvovali na javnoj tribini u njihovom lijepom mjestu. Na tribini su, pored nas iz GKP (predstavljala nas je Branka Ćurčić) bili i predstavnici udruženja „SOS“ (Sposobnost, Odgovornost, Solidarnost – ispred koga je nastupio Uroš Malinović), kao i (potencijalna) nezavisna kandidatkinja na predstojećim izborima za savjete MZ u Novom Sadu, Bojana Bodroža. Moderirao je Dalibor Stupar (VOICE). Zajednički stav svih učesnika jeste da prisustvujemo nezapamćenoj hajci vlasti na sopstvene (organizirane ili neorganizirane) građane koji pokušavaju da urade nešto za svoju lokalnu sredinu. U toj, nadamo se zajedničkoj, strategiji za borbu protiv ovih nasrtaja postoje, opet, različite taktike kako doći do željenog cilja, a ove su nužno različite s obzirom da su različita i iskustva koja imamo u svojim sredinama. Tako su ljudi iz Bača i Bačke Palanke sa kojima smo razgovarali već načisto da na ovako pripremljene, sabotirane i namještene izbore neće ni da izlaze, nego su proglasili bojkot ovih, aktivno pozivajući svoje sugrađane da se na njima ne pojavljuju. Razlog? Radi se o tome da su lokalne mjesne samouprave, na predlog lokalnih (opštinskih) vlasti u ovim mjestima donijele uputstva za sprovođenje izbora prema kojima je potrebno ovjeriti i platiti (kod notara) potpise za kandidaturu, a ako se uzmu u obzir finansijsko-organizacione teškoće, kao i već dobrano načeta volja ljudi da se angažiraju oko svojih lokalnih sredina, onda je jasno kako ova naizgled obična birokratska prepreka destimuliše ljude da se uključe u rad svojih MZ. O tome da su ove odluke izglasali preko noći, „u pola glasa“ i ne obezbijedivši, pri tom, ni logistiku u vidu dostupnih notara i lista za kandidate, ne treba ni trošiti riječi, mada se ne treba prestati čuditi, jer – o podlosti je riječ.
Na drugom događaju, koji je uslijedio odmah sutradan (u petak 21. maja), imali smo priliku da nešto slično ponovimo i u Novom Sadu. Na „projektom od nacionalnog značaja“ ugroženom potezu Dunavac-Šodroš okupili smo se na javnom događaju na otvorenom – tribini pod nazivom „Mesne zajednice pripadaju građanima, a ne političkim partijama!“ Tamo se, u organizaciji pet udruženja (GKP, Skupština slobodne Srbije, Most solidarnosti, VKK Vasa Stajić i Centar za održive zajednice) okupilo nekih stotinjak ljudi da čuju šta na temu učešća ili neučešća na ovim izborima imaju da kažu govornici kojima je, kao moderator, pomagao novinar Nedim Sejdinović koji je tribinu otvorio skrenuvši pažnju na totalitarnu sklonost ove vlasti da ovlada svakim segmentom života građana – tako da ga ne bi čudilo ako poslije osvajanja mjesnih zajdenica SNS ne krene i sa kandidaturama za odjeljenske starješine. U kratkim govorima koji su uslijedili imali smo priliku da čujemo šta o mjesnoj samoupravi i njenom značaju imaju da kažu Biljana Stojković, Vesna Rakić Vodinelić, Bojana Bodroža, Aleksandar Lazarević, Duško Radosavljević, Vuk Samardžić, Zdravko Vulin, i Zoran Gajić – i u tome što smo čuli jedno je sigurno: mjesna samouprava od suštinskog je značaja za politički angažman građana koji imaju pravo da se bave politikom na način kako sami procijene da je to potrebno i dovoljno, a da za to ne moraju da pristupaju nekoj od partija koje se trude da apsolutiziraju svoju ulogu u političkom životu.
Vlast koja se bori protiv svog naroda?
Biljana Stojković prebacila je nama (građanima) da smo „debelo podbacili“ zanemarujući mjesnu samoupravu, a to je onda lukavo iskoristio Aleksandar Vučić – koji je tu prazninu ispunio pretvarajući MZ u svoje stranačke odbore i regrutne centre. Manipulacijom smo iz njih izbačeni i sada treba uložiti mnogo veći truda da se građani vrate u svoje mjesne zajednice – sami ili organizirani u inicijative i udruženja građana, a onda i – zašto da ne? – preko savjeta samih mjesnih zajednica. Vesna Rakić Vodinelić je krenula od teze o zloupotrebi mjesne samouprave kao javnog prostora i „najnižeg oblika organizacije“ građana tako da je sukob za MZ, zapravo, sukob dva suprotstavljena principa: principa dominacije (od strane vlasti) i principa solidarnosti (kojeg pokušavaju da se drže građani). Kao jedan od ključnih problema navela je problem javnosti glasanja (koje je ugroženo na ovom nivou), kao i skrivanja od javnosti ovih izbora – sem u zvaničnim službenim listovima grada koje malo tko čita, u javnosti nema ni riječi o ovim izborima. A sve ovo grubo je kršenje i ustava i zakona o lokalnoj samoupravi i to se ne dešava od skora: težnja za centralizacijom kičma je svake vlasti od Miloševića do danas i tu kao da je došlo do sistematskog uništavanja lokalne samouprave. Kao posljedicu toga imamo to da više od ¾ građana danas nema pojma o značaju mjesne samouprave i u takvom društvu nije čudno što vlada korupcija na svim nivoima. Duško Radosavljević rekao je da su mesne zajednice osnova svake demokratije, a bilo bi dobro kada bi to kretalo i od nivoa kućnih saveta koji su također razoreni u ovom sistemu. Bojana Bodroža, kao kandidatkinja za ove izbore, rekla je ponešto o pogubnom stanju i skoro mehanizmu „naučene bespomoćnosti“ – stanju u kom ne vjerujemo da može da se desi bilo šta, pa se zato i ne pomjeramo iz učmalosti. Varijanta ovog stanja – politička naučena bespomoćnost – skriva se pod imenom apolitičnosti i zato smo danas odustali od mnogo toga, da bismo na kraju došli do situacije da ostanemo i bez samih sebe. Jedini način da se izađe iz ovog začaranog kruga je da se suočimo sa problemom i istupimo protiv sile, pa makar i ne uspjeli. Aleksandar Lazarević pričao je o svojim motivima da se uključi u život lokalne zajednice kojoj pripada (a živi na Telepu, kao i Bojana) i da tu pokuša da uradi sve što je u njegovoj moći da se izbori za što bolje okruženje – u ovom slučaju preko borbe za zelenu površinu-park – za koji se zalaže da nikne na jednoj od parcela koja je za to i namijenjena. Izlazak na izbore za mjesne zajednice njegov je pokušaj da ovu borbu institucionalizira. Zato je pozvao ljude ne samo da izađu i glasaju, nego da se i kandiduju za ove izbore. U Sečnju su, s druge strane, izbori već održani i Vuk Samardžić, momak koji je na ovim izborima učestvovao, govorio je o svom iskustvu: o tome kako su njega i drugove koji su pokušali da se kandiduju kao nezavisni kandidati pokušali da izbace iz doma kulture, kao i o pokušajima podmićivanja „sitnim novcima“ za glas, poturanjima već gotovih spiskova sa instrukcijama za koga treba da se glasa i sličnom scenografijom koja se ponavlja i na drugim mjestima širom Srbije. Iskreno i potpuno neuvijeno, Vuk se na kraju zapitao: „Zašto se oni [SNS] bore protiv svog naroda? Kakav je to režim koji se boji svog naroda?“ Zdravko Vulin iz Bača ponovio je da zbog niza nepravilnosti koje su detektirali prilikom prikupljanja kandidature i nefer uslova koji danas vladaju u ovoj sredini pozivaju građane da na ovim izborima ne učestvuju. Fer izbora se ne boje i to su već dokazali na lokalnim izborima, ali na ove ne mogu da pristanu. Zoran Gajić (kandidat za MZ „Jugovićevo“ i član GKP) problematizirao je samu svoju kandidaturu i najavio da neće ohrabrivati niti pozivati svoje komšije da ovjeravaju svoje potpise, jer kao predstavnik udruženja građana on pred njih izlazi sa predlogom kao formom komunikacije koja nije nikakav program niti obećanje ili nagovještaj uspjeha. Uspjeh, pobjeda i program elementi su političkog govora stranaka i oni nas, kao građane i organizirane građane, ne moraju obavezivati niti motivirati na akciju. Poraz na ovim izborima ne mora da bude pokazatelj nemoći (kako to stranke obično tumače pa zato i izbjegavaju da na ove izbore pozivaju ljude), jer moć građana je politička moć koja je utemeljena mišljenjem ljudi, a to mišljenje nije puki glas koji se onda nekome daje kao „zalog“ njegovog programa. Zato sve vrijeme u GKP i govorimo o mišljenju i stavovima građana, koji mogu da se izražavaju preko zborova građana kada bi ovi bili sazivani u skladu sa propisima – a to nije slučaj danas kada vlast šest zborova koje su sazvali sami građani ne saziva, a oni su morali biti sazvani po slovu zakona koje je donosila sama ta vlast. Gajić je na kraju pozvao građane da na ove izbore izađu, bez obzira kakav može biti stav svih drugih, uključujući i organizacije koje su učestvovale u pozivanju na njih. Učešće građana jedini je način da se čuje njihovo mišljenje i, na kraju, i njihov predlog ako ga budu imali – kako prema institucijama mjesne i lokalne samouprave, tako i prema drugim građanima i organizacijama.
Novi Sad, 13. jun 2021.
U trenutku zaključenja ovog teksta (28. maj 2021) i broja nije objavljeno nikakvo Uputstvo kojim bi bila uvedena obavezna ovjera potpisa za novosadske kandidate na ovim izborima i neki od naših saradnika i komšija već su uspjeli predati svoje liste sa prikupljenim potpisima. Zbog toga ostajemo pri stavu da svi građani, bili organizirani (formalno i neformalno – u neku od inicijativa) ili ne, tamo gdje za to postoji minimum prihvatljivih uslova, treba da izađu na ove izbore u što većem broju i da animiraju svoje okruženje da uradi isto. Međutim, ovo nikako ne znači da ne podržavamo one organizacije i građane iz ostalih mesnih samouprava koji su se, suočivši se sa pritiskom koji je rezultirao potpunim obesmišljavanjem svih njihovih napora i akcija, opredijelili za bojkot ovih izbora. Naš je cilj jednak – a to je da mjesnu samoupravu vratimo u ruke građana kojima ona pripada po slovu zakona i Ustava i kao što postoji solidarnost sa građanima koji smatraju da treba da izađu na ove izbore, tako postoji i solidarnost sa onim (organiziranim) građanima koji smatraju da je, u njihovom konkretnom slučaju, na njih nemoguće izaći. Mišljenja smo da se ove dvije solidarnosti ne isključuju.
***
POŠTOVANI SUGRAĐANI!
U nedelju 13. juna 2021. godine na teritoriji Novog Sada održaće se izbori za savete mesnih zajednica i to za 42 od ukupno 47 MZ koliko ih ima u gradu.
Ukoliko ne želite da vam svakodnevicu i na ovom nivou – koji ne bi trebalo da je polje u kome se za vlast otimaju stranke – kroji uvek stranka koja vlada od lokalnog do republičkog parlamenta, i ukoliko biste da se za život svog kraja i sami pitate, podržite nekog od nestranačkih, komšijskih kandidata na ovim izborima.
Više o tome ko su nestranački kandidati koji će na ove izbore izaći pod svojim imenom i prezimenom, od danas pa sve do poslednjeg dana možete pronaći preko sledećih linkova:
Mesne zajednice u kojima će se održati izbori za članove Saveta 13. juna 2021. godine
https://www.facebook.com/groups/1168264773609137/
