Nomen est omen


           
KOMENTARI  GKP Objavljeno: 08. 11. 2019.

Muke po preambuli

Vlast koja upravlja nama ima očigledan problem sa „preambulskim obećanjima“ kojima počinje donošenja novih zakona. Tako je krajem 2016. godine, prilikom donošenja novog Zakona o stanovanju područje stanovanja proglasila područjem od javnog interesa da bi „meso“ zakona pretrpala odredbama koje se listom odnose na profesionalizaciju (i u krajnjoj instanci – privatizaciju) čitavog polja. Obratom, koji nije samo terminološki, skupštine stanara pretvorene su u stambene zajednice, a predstavnici istih tih skupština u upravnike. Time je kao osnov za utvrđivanje odnosa u (pretežno kolektivnom) stanovanju zazidano vlasništvo iz koga se onda izvode i razni upravljačko-upravni odnosi i obaveze koje, ukoliko ne budu ispunjene, završavaju – parnicama. Na taj način su odnosi između ljudi, već u dobroj mjeri ispražnjeni od bilo kakvog oblika solidarnosti, a ljudi-stanari kao da su raseljeni iz stanova u koje su naseljeni vlasnici.

Slično se ponavlja i sa nacrtom novog Zakona o referendumu i narodnoj inicijativi čije su polazne odredbe izvedene direktno iz Ustava (čl. 2, stav 1) i koji bi trebalo da ohrabri ljude da uzmu učešća u donošenju za njih važnih odluka. Jer, bar prema tom članu Ustava, ljudi su ti koji su „nosici suvereniteta“ države. I zakon se dobro drži ovih polaznih odredbi na samom početku, a kako se odmiče sa detaljnijim odredbama i tehničkim rješenjima i načinima sprovođenja ovog zakona u najavi, sve očiglednije postaje da predlagači nisu kadri da prelome, da donesu političku odluku o tome vjeruju li onima kojima iz zakonodavnih visina spuštaju jedan ovakav zakon ili im ne vjeruju. Najrestriktivnijom po ohrabrivanje ljudi da uzmu učešća u narodnim inicijativama smatramo (novu, a piše u članu 7 novog zakona) odredbu prema kojoj će ovjera potpisa koji se prikupljaju zarad pokretanja inicijative morati da se plati iz džepa građana uz angažovanje (privatnih) javnih bilježnika, u narodu poznatih i kao notara. Otkud ova destimulirajuća odredba u zakonu koji bi trebalo da stimulira ljude na učešće u predlaganju zakona (jer inicijativa bi trebalo da ima snagu predloga zakona od strane ljudi)? Mišljenja smo da njeno porijeklo treba tražiti ne samo u suštinskom nepovjerenju vlasti u ljude kojima vlada i upravlja, već i u pretpostavci krivice istih tih građana, što dalje govori samo o vlasti, a ne o ljudima. Jer, ako radite za ljude i na njihovu polzu, otkud onda pretpostavka da će ti ljudi zloupotrebiti svoje pravo i prije nego što krenu da ga ostvaruju, pa ste vi dužni da se od takvih zloupotreba zaštitite? Kao da nismo svjedoci upravo suprotnih tendencija zbog kojih, u najvećoj mjeri, i moramo donositi novi zakon: referenduma smo u proteklih skoro 20 godina imali samo jedan, a od narodnih inicijativa (kojih je bilo tek nekoliko) samo jedna je djelimično uvažena i to ona koja se ticala vrlo spornog pitanja izmjene krivičnog zakonika na valu općeg nezadovoljstva zbog brutalno ubijene djevojčice. Vlast se oglušivala o iskazanu volju na nekoliko narodnih inicijativa jer po starom zakonu na njih nije morala ni da se obazire (većina ih se smatrala čisto ‘savjetodavnim’), a sada se očekuje da će se plaćanjem potpisa podstaći inicijativa građana.

Obrazlagač se trudio da predstavi novi nacrt kao napredak u odnosu na stari zakon i mi smo mu u dobroj mjeri povjerovali, zato što mnoge odredbe novog zakona zaista predstavljaju napredak u odnosu na zakon koji treba mijenjati (rokovi za prikupljanje potpisa jesu produženi i to je dobro, uvedene su neke odredbe koje se tiču obaveznosti referendumske/inicijativne odluke kao i mehanizmi zaštite i prava na žalbu…). Mi smo za sada kao najveću prepreku primijetili ovo o plaćanju potpisa, jer iz iskustava nekih organizacija koje su pokretale inicijativu ovo ne samo da je problematično politički, nego je i na granici izvodivosti – tehnički. Slutimo da će imati šta da se istraži i kaže i o nekim nadležnostima o koje smo se u iskustvu i u radu po drugim pitanjima već dobrano opekli (famozno žongliranje ne-nadležnostima i pozivanja na autonomiju institucija za koje se više ne zna kom ‘sektoru’ vlasti pripadaju: izvršnom ili zakonodavnom). Zato ćemo nastaviti da upoređujemo ovaj zakon sa sličnim rješenjima u okruženju, užem i širem, a onda i nastojati da uočene manjkavosti predočimo u vidu primjedbi. Inicijativa za popravljanje Zakona o referendumu i narodnoj inicijativi postoji.

GKP

Foto: GKP

Podeli ovaj članak:


Najnoviji članci



Autori izveštaja: Branka Ćurčić & Zoran Gajić Izdavač: Grupa za konceptualnu politiku Pred vama je peti po redu Izveštaj Grupe za konceptualnu politiku iz Novog Sada, […]

Podeli ovaj članak:
Objavljeno: 29. 02. 2024.


Dokument koji je pred vama, Predlog za politiku decentralizacije – za očuvanje građanskog karaktera mesne samouprave, dobili su svi koji su raspoloženi da nam se pridruže […]

Podeli ovaj članak:
Objavljeno: 27. 02. 2024.


Perspektive srpskog društva s kvazielitama i pseudojavnošću Često se može čuti kako nam je društvo duboko podeljeno, da postoji nepremostiv jaz između „dve Srbije“ koje su […]

Podeli ovaj članak:
Objavljeno: 12. 02. 2024.


Dokumentarni film: Istina, odgovornost, poverenje Film je nastao u procesu zagovaranja građanskog karaktera mesne samouprave, ali se kao ključno nametnulo pitanje poverenja. Naš je utisak da […]

Podeli ovaj članak:
Objavljeno: 31. 01. 2024.
   
   

Prijavi se i budi prvi koji ćeš
pročitati novi članak



© 2022 BiltenSTANAR

Uredništvo biltena

Grupa za konceptualnu politiku
Pariske komune 42, Novi Sad
tel: +381 (0)21 6333 013
konceptualna politika@gmail.com
www.gkp.org.rs
www.inicijativa-samouprava.rs
www.mesnezajednice.rs



© 2022 BiltenSTANAR
Vrati se na vrh