Na prvom spratu zgrade u Ulici Linkoln 131 u Palermu nalazi se prostorija belih zidova, prepuna istorijskih fotografija, antimafijaških plakata i poruka solidarnosti. Na jednom od zidova dominira natpis „Non siete più soli“ – „Niste više sami“, a pored njega poster kampanje „Liberazione in corso“ – „Oslobađanje u toku“. Danas je to sedište udruženja Addiopizzo, jednog od simbola građanskog otpora mafiji na Siciliji. Ali prostor u kojem smo sedeli ima i mračnu istoriju. Nekada je pripadao Tomazu „Mazinu“ Spadaru, jednom od značajnih ljudi Cosa Nostre i čoveku koji je bio povezan sa međunarodnim krijumčarskim lancima heroina. [caption id="attachment_4373" align="aligncenter" width="960"] Comitato Addiopizzo (foto: IN Medija)[/caption] Stojeći u toj prostoriji nedavno, kao deo grupe medijskih radnika iz Srbije, imao sam osećaj da nismo došli samo u posetu jednoj važnoj epizodi tuđe istorije. Na neki način, došli smo pred ogledalo. Dok su nam aktivisti Addiopizza govorili o tome kako je mafija decenijama gradila svoj uticaj nad sicilijanskim društvom, u glavi mi se sve više stvarala neprijatno poznata slika. Ne zato što su Srbija i Sicilija iste, niti zato što se politička korupcija može jednostavno izjednačiti sa mafijom. Već zato što su neki mehanizmi moći zastrašujuće slični: zavisnost, ćutanje, izolacija pojedinca i stvaranje osećaja da je bez pomoći moćnih struktura gotovo nemoguće ostvariti ...